Saturday, April 24, 2010

M.

"Zivio sam svakojako,ali vecinom posteno,a to me ispunjava zadovoljstvom.Kazem vecinom jer se desavalo da nacinim i nepostenu stvar,kao i vecina ljudi,mada nikom nisam nanio zlo, bar ne ozbiljno. Patrijahalno vaspitanje a docnije komunisticki moral (ili ono sto sam ja pod tim zamisljao), terali su me da mislim o drugim... ljudima, a radije sam pristajao na svoju stetu nego na tudju. To me cesto stajalo spokojstva i sigurnosti,ali sam uvek voleo da budem prevaren,nego pokvaren, vise sam voleo da ispadnem naivan nego surov."

Iz testamenta Mese Selimovica, na stogodisnjicu njegovog rodjenja.

Thursday, April 1, 2010

a u stvari..

"Sva ta ljubav uvek ostaje zapletena negde tamo
Na kraju ili na pola puta ka onome što zovu ODRASTANJE
Izvuče se iz tvoje štrčave kose
Ili je kosa ta koja ode od nje...

Ponekad kad si sam na vetru
I on hvata tvoj korak
pomisliš kako se sećaš
te ljubavi što si je prerastao
jer sve se preraste sem sumnje u Zrelost
I jedan tvoj deo opet poželi da odrasta
Jedan deo...

Braniš se...
Blokiraš sumnje
gotovo je....
sada te zanima gotovina
Ubedjuješ sebe..
pobogu, pametnija si.

A, bilo gde u sebi znaš
Da nikada zaista nije gotovo
I da svaka igra može veoma lako ponovo da zatreperi

u tvojoj sto puta ofarbanoj kosi od tada
Ali...
Ako znaš...
Ako znaš...
Ako znaš..
Izabraćes profit
Sesti u porše ....
I odvoziti se u budućnost...
Jer prošlost ne služi da je pipkaš
Niti oživljavaš kao davljenika
prerasla si "čuvare plaže" i nisi Pamela
a i Pamela ne mora biti samo Pamela
možda i ona zna
Prošlost služi da je ostaviš u vetru
I da ubediš sebe u njenu neživu prirodu
I nemogućnost vaskrsenja
A,
U stvari
Nikada ništa i ne može da vaskrsne
Jer nikada ništa zaista ne umire
sve je samo šahovsko polje u tvojoj glavi

čak i kad zaboraviš da igraš šah
kao što si zaboravila da voziš bicikl.
I možes bez starih lica..
Ti to znaš...
I zato moraš da veruješ da ih ubijaš...
Isto tako će završiti i nova...:
Ti to znaš...
Kako bi volela da ne znaš..... "
Maja Korolija