- kako se sunce rađa na Tibetu, u Sahari, u Firenci i Limi,
- kako se bude deca, kako se bude žene,
- kako se bude radnici,
- kako se bude ratnici,
- kako se širi miris kafe, čaja, kajgane, krvi sveže zaklane kokoši,
- kako seljaci idu na posao,
- kako kreću mule,
- kako kreću vozovi,
- tenkovi,
- kako žene na obali reke počinju da peru rublje,
- zatim dolazi podne i život zamire (u tropima – u Čadu, u Maliju, u pustinjama Atakama, Gobi, Kara-Kum i sl.),
- kako se vaja u drvetu, u glini, u kamenu, kako se kuje metal, kako se glača dijamant,
- kako se na raznim mestima čuju mašine,
- zatim zamiranje poslova, povratak s posla,
- kako sve usporava kretanje,
- spušta se mrak,
- veče,
- kako se pale ognjišta, svetla na prozorima, sijalice, neonske svetiljke, rojevi svitaca, oči zmije boa,
- kako gori savana, selo, grad posle bombardovanja,
- kako se u Černobilu otvaraju vrata pakla,
- kako sedamo za večeru, gledamo televiziju,
- kako detence (plačljivko, mrvica, kljunić) hoće (neće) da spava,
- opšti, lagani počinak,
- pre toga – zbližavanje tela,
- kako se to čuje,
- šapati, glasovi, dozivanja, krici (Vavilonska kula jezika, tonova, zvukova, brujanja, inkantacija, b-moll i C-durr),
- lagano ulaženje u tminu, u noć,
- u muke nesanice, u priviđenja i košmare ili u krepko hrkanje, u zaborav, u snove,
- kako zemlja tone u nepostojanje i kako se posle nekoliko sati, u svitanje, vraća
Rišard Kapušćinjski - ,,Lapidarium''
