Thursday, December 26, 2013

kad đavo precepi špil

U jednu sobu je stalo sve sto je potrebno da budem sretna,sve moje knjige konacno su pronasle svoje mjesto, svira muzika koju volim pomjesana sa dragim glasicima koji se cuju iz susjedne sobe, tu je i ova "carobna", sarena kutija, tu je i jedno rame pod koje se zavucem da najsladje sanjam, albumi sa fotografijama...Zasto onda vidim prazninu kad se zagledam u sebe? ... 
"negdje u meni je kvar, i mrak sto me gricka ko mis..." 
Mozda zbog tih fotografije koje ne smijem da pregledam jer se sa nih smiju neki ljudi kojih odavno nema, jer na njima nema nekih ljudi koji su u meni, jer sam na njima ja kakva vise nikad necu biti... 
Mozda zbog toga sto osjecam da sam da bih ostvarila san prodala dio sebe... 
Mozda sto ne zelim da se pomirim s tim da nikad vise nece biti dovoljno da bacim necije ime u vjetar da bih ostvarila magiju... 
Cuda vise ne postoje ni u meni ni oko mene. Tesko je pomiriti se s tim. 
..." i sva sam ko ona staklena stvar u kojoj veje kada je pomeris... "
Lilith

No rizling sve to poravna....